Centralno mesto njene pesničke zbirke Oni u tami predstavlja motiv smrti. Njemu se autorka često vraća u svom stvaralaštvu, osetivši ga na svojoj koži najpre u Libanskom građanskom ratu. A zatim i kroz gubitak svog supruga.
Kuri-Gata uspeva da večito natkriljujućoj energiji tanatosa udahne jednu drugačiju vrstu osećajnosti kroz povezivanje sa florom i faunom Mediterana, kao reflektorima stihije prirodne sile pod čijom smo neumljivom i nepristrasnom vlašću. Obrede svakodnevnog života koje je svako rođenjem iniciran pesnikinja predstavlja i vrednuje kao individualnu sakralnost i svrhu koja nam neretko tužno promiče. Polja, padine i klance seoskog krajolika kroz svoj upadljivo gust i simboličan jezik pretvara baklje reči i simbola čija svetlost treba da dopre do tamnih mesta čovekovog bitisanja i pruži veru u pobedu na njegovom prolaznosti i tragičnosti.
Tako život njenim pesmama paradoksalno uspeva da bude lep, fantastičan i bogat, čak i kada se zazorno i bespomoćno gleda na njega.
Venus Kuri-Gata
Venus Kuri-Gata autorka je preko 16 zbirki pesama i 20 romana. Njene knjige prevedene su na arapski, holandski, nemački, italijanski i ruski jezik, dok ona prevodi arapsku književnost na francuski. Dobitnica je više književnih priznanja, od kojih su neka nagrada Apoliner (1980), nagrada Malarme (1987) i nagrada Gonkur za celokupno delo (2011).
Živi u Parizu od 1973. godine i smatra se da je jedno od najvećih imena savremene francuske književnosti, ali i pored toga u njenim delima se oseća čvrsta povezanost sa svojim korenima i Libanom. Iz tog razloga ona čitaocima priređuje putovanja kroz tekst u kom se Istok i Zapad skoro uvek prepliću, tako da se koncpepcije i shvatanje sveta i jedne i druge strane ili surpostavljenje ili tesno vezane. Ona takođe meša jezik jedna i drugog sveta, koristeći arapske izraze u sklopu francuskog jezika.