Po čemu birate koje ćete situacije zapisati i pretvoriti u autofiktivni tekst? Šta je to što ih čini istinom trenutka?
Mogla bih, za ljubav mistifikacije pisanja i sebe kao autorice reći da situacije i priče biraju mene, a ne ja njih. Ali zapravo se nalazimo negdje na pola puta, susretnem se s događajima ili ljudima, stvarnim ili imaginativnim, koji su podatni za tekst baš u trenutku kad se meni eto piše.
Istina trenutka je ona istina koja je posve subjektivne naravi i koja je valjana samo kad je izgovara određen glas u određenom trenutku i kontekstu. Izvan tog okvira ona je posvemašnja laž. Ali i tada može biti zavodljiva.
Kako je na vaš izbor tema uticala poezija koju ste prevodili, a kako ljudi (i poneka mačka) koje ste susretali?
Poezija koju sam čitala i prevodila nesumnjivo je utjecala na moju estetsku osjetljivost, odgojila me u nekom, možda čak i etičkom smislu. Ako je štogod dobrog u mome pisanju, to je stoga što sam čitala dobre autore. I puno sam nestrpljivija oko knjiga koje bih još mogla pročitati nego oko one koju bih eventualno ja mogla napisati.
Kako nas to književnost čuva da ne budemo buri plijen?
Prizemnost svakodnevice, banalnost i tuga svijeta u kojem nas je zapalo živjeti podnošljivi su mi iz dvaju razloga. Prvi je to što katkad imam osjećaj da ponešto svojim trudom, poslom koji radim, udruživanjem s dobronamjernim, solidarnim ljudima zainteresiranim za društvo, mogu nešto popraviti. A drugi je to što svaki put kad me preplavi malodušnost ili umori neki takav angažman, mogu otpočinuti između korica dobre i pametne knjige. Taj počinak nikad ne traje drugo, jer stvarno dobre knjige ohrabre i vrate nas svijetu obnovljene i spremne na novu – uzaludnu ali baš zato potrebnu – bitku za bolji svijet.
Knjigu „Fafarikul” Đurđice Čilić možete poručiti na sajtu po specijalnoj ceni od 650 dinara + ptt, a uskoro ćete imati priliku i da čujete nešto više o ovom regionalnom književnom hitu.